Zivjeti dan po dan
|
Cudan je osjecaj poceti pisati sam o sebi i pokusavati se sagledati iz drugog lica neke druge perepektive. Pokusat cu biti jednostavan i razumljiv svima ne pazeci na pogreske u tipkanju i koncentrirati se na svoje sjecanje koje sam odlucio podijeliti s vama. Zadao sam si tezak zadatak nadam se da necu iznevjeriti sebe u tome naumu. Na ovo sve me potaknula nesretna ljubav(ako ne i njih vise), izgubljneost u svoj svijetu i jedna opaka bolest s kojom se borim (Rak). Tesko je zapravo odrediti cega se prvoga zapravo sjecam. Vjerojatno bi to bile neke slike igranja i neki trenutci koji su obiljezili djetinjstvo. Zapravo su to slike zabiljezene u glavi o kojima pisem pricu. Rodjen u 12mj 1981g nista posebno. Bio sam jedno sasvim obicno dijete sa obicnim imenom, "I". Bio sam prvo dijete jedne mlade obitelji u kojoj se tesko zaradjivalo za kruh. Zivjelo se na selu u kojem bas i nema mjesta za zaraditi pa se kruh zaradjivao kako se god znalo i umjelo. Uz oca i majku s menom su jos zivjeli djed i baka a kasnijese i sestra pridruzila ,nakon 3god. Njenog rodjenja se cak i sijecam jer sam zapamtio da majke nije bilo neko vrijeme doma. Od tada se nebrojno toga promijenilo...................... Pisao bi jos o toj nevjerojatno zanimljivoj proslosti ali mi se neda sada. Zato su naglo nastaviti s vrhunskom sadašnjosti i s vremena na vrijeme se vratiti u prošlost. Kako sam naveo vec prije nesretna ljubav da. Ostavila me djevojka mila i draga a j ase ruzno zaljubio smijesno zar ne. Pokusavam je zaboraviti i preboljeti a ond se sjetim d nide to tako lako. Interesantno je da me je vjerojatno ostavial zbog tipa s kojim je bila prije mene. Moram napomenuti da je s njim prekinula zbog mene. Sasvim je zapravo to obicno ako pogledam na "N"(djevojka) ima samo 19 god a ja 25 i da sam to trebao ocekivati ali eto riskirao sam i dobio šljagu. Sada patim na sebi svojstven nacin da se smijem barem napiti i napusiti kao nekada ali nemogu. To okrivljujem opet tu zlu bolest zvanu rak. Trenutno sam u stanju remisije (bolest miruje) i imam kontrole svakih 2mj. Na neku cudnu foru se potrefilo da je sutra jedna od kontrola tocno 13:30. Tada ce mi opet reci dali je sve u redu ili prevedeno zivis/umires. Ne bojim se, nakon svih kemoterapija i zracenja se ne bojis smrti ni boli. Samo ne zelis umrijeti jer ce ljudi oko tebe patiti a to ne zelim. Zivi se prekratko da bi se patilo. Eto otkucao je jos jedan dan umor me svladala i bol za "N". Danas sam joj napokon rekao zbogom i da ne zelim da se vise cujemo. Vjerujem da sam ispravno postupio jer moja ljubav niej uzvracena i nema smisla da ju maltretiram. Zavrsit cu za danas i nadam se nastaviti uskoro........... |
